Zdravlje iz propolisa
Propolis je ljekovit proizvod pčela medarica. Djeluje protiv virusa, bakterija i gljivica, pa ga stručnjaci smatraju lijekom 21. stoljeća.
Posebnost propolisa je da bakterije na njega ne stvaraju otpornost i nema štetnih popratnih pojava, što je mana sintetskih antibiotika.
U medicini se propolis primjenjuje kod stanja anemije, respiratornih problema, njege usne šupljine, u dermatologiji, za povećanje imuniteta organizma, kod infekcija probavnog trakta, zaštite jetara te u kozmetici jer utječe na brzu regeneraciju tkiva i ima antibakterijsko i antigljivično djelovanje.
Pčelinji proizvod
Propolis je ljekoviti proizvod, smolaste konzistencije, žute do tamnosmeđe boje, slabog mirisa koji pčele medarice (Apis melifera L.) skupljaju s pupoljaka i kore drveća. Pčele ga rabe za zatvaranje pukotina unutar košnice, poliranje saća koje služe kao skladišta za med, cvjetni prah i kao kolijevka za ličinke, zatim za regulaciju temperature i balzamiranje uljeza koje ne mogu odstraniti iz košnice.
Njegovim se isparavanjem u pčelinjoj zajednici stvaraju nepovoljni uvjeti za razvoj bakterija i gljivica koje mogu ugroziti zdravlje zajednice. Od jedne pčelinje zajednice na godinu se skupi između 150 i 400 grama propolisa.
Naziv propolis potječe od grčke riječi pro – prije ili ispred i polis – grad, zbog upotrebe propolisa za izgradnju i regulaciju ulaza u košnicu. Propolis se kao naziv upotrebljava u gotovo svim dijelovima svijeta.
Povijesni zapisi pokazuju da je propolis bio važan i cijenjen proizvod u medicini Egipćana, Babilonaca, Arapa, Grka, Rimljana i drugih starih naroda. U zapisima 12. stoljeća opisano je liječenje usne šupljine i ždrijela, kao i karijesa ljekovitim propolisom.
Kemijski sastav
Podrijetlo tvari u propolisu potječe iz triju izvora – biljnih izlučevina, sekrecijskih supstancija pčelinjeg metabolizma i tvari dodanih u vrijeme njegove dorade. Kemijski sastav propolisa još nije u potpunosti razjašnjen. U jednoj analizi propolisa u Engleskoj samo je u jednom primjerku otkriveno 150 sastojaka (Greenaway, 1990.), ali ubrzo ih je izolirano 180.
Sastav propolisa ovisi o vrstama bilja u obitavalištu pčela. Propolis se razlikuje po boji, mirisu i vjerojatno po ljekovitim svojstvima, ovisno o sastavu i godišnjem dobu. Poznato je da propolis sadrži razne smole i smolama slične tvari, balzame i eterična ulja, vosak, pelud, flavonoide, mineralne tvari te takozvane biljne hormone.
U biljnom su svijetu flavonoidi inače široko rasprostranjeni, a uloga im je zaštita biljaka od patogena iz okoline. U propolisu su zastupljeni brojni flavonoidi: galangin, kvercetin, krizin, kempferol, apigenin, pinocembrin, pinobaksin.
Svojstva propolisa
Na temperaturi između 25 i 45°C propolis je mekan, podatan za oblikovanje i ljepljiv. Na temperaturi nižoj od 15°C postaje krut i lomljiv, a na onoj iznad 45°C gumasto ljepljiv. U tekuće stanje najčešće prelazi na temperaturi između 60 i 70°C. Za neke uzorke točka topljivosti je i iznad 100°C.
Propolis je ljekovit proizvod pčela medarica i djeluje protiv virusa, bakterija i gljivica, pa se smatra lijekom 21. stoljeća.
Zbog svojega sastava propolis djeluje protiv virusa, bakterija i gljivica. Posebnost propolisa je da bakterije na njega ne stvaraju otpornost i nema štetnih popratnih pojava, što je mana sintetskih antibiotika.
Kao snažan antioksidant učinkovito djeluje protiv slobodnih radikala, koji se danas smatraju uzročnicima mnogih, pa i najtežih bolesti, poput ateroskleroze, katarakta, starenja, Parkinsonove i Alzheimerove bolesti.
Propolis se također upotrebljava u stomatologiji kao sredstvo u liječenju paradentoze i za jačanje zubnog mesa. Preventivno djeluje kod upale grla, a iznimno dobre rezultate postiže u liječenju infekcija, opeklina, otvorenih rana te čireva probavnog sustava.
Novija istraživanja sve više potvrđuju da jača imunološki sustav te ima neposredni antikancerogeni učinak. Stoga ga mnogi stručnjaci smatraju zlatnim proizvodom košnice i lijekom 21. stoljeća.
Nova otkrića
Istraživanja domaćih znanstvenika dokazala su utjecaj pčelinjih proizvoda na tumore. Zbog specifičnog sastojka flavonoida, kojeg najviše ima u medu, propolisu i peludu, u kombinaciji s ostalim terapijskim lijekovima postiže se uspjeh u prevenciji i liječenju tumora, zasad u pokusnih životinja.
Istraživanje provedeno na pokusnim životinjama sa spontano nastalim te izazvanim tumorima pokazalo je da pčelinji proizvodi pospješuju djelovanje drugih lijekova, poput citostatika, u liječenju tumora. S druge strane, znatno smanjuju nepoželjne učinke lijekova ili zračenja na zdrave stanice jer omogućuju njihovo zadržavanje isključivo u tumorskoj stanici.
Izravan učinak na prevenciju i liječenje tumora u pokusnih životinja ima vodena otopina propolisa koja sadrži čak desetak flavonoida, a to postiže stimulacijom imunološkog sustava, uklanjanjem slobodnih radikala (odgovornih za starenje, za nastanak tumora ili nekih drugih bolesti) te izazivanjem programirane smrti tumorskih stanica.
Primjena propolisa
Danas se zbog svojih svojstava poprilično upotrebljava u apiterapiji – primjeni pčelinjih proizvoda u liječenju ljudi i životinja.
U medicini se propolis primjenjuje kod stanja anemije, respiratornih problema, njege usne šupljine, u dermatologiji (regeneracija kože, čirevi, ekcemi, lezije, rane), kod povećanja imuniteta organizma, infekcija probavnog trakta, zaštite jetara te kao pomoć pri mnogim drugim problemima.
Veliku primjenu propolis ima i u kozmetici jer utječe na brzu regeneraciju tkiva i ima antibakterijsko i antigljivično djelovanje.
Oblici i čuvanje
Proizvodi na bazi propolisa dolaze na tržište u različitim oblicima:
Na našem je tržištu najzastupljenija alkoholna otopina propolisa koncentracije 20 posto i više.
- alkoholnim otopinama
- bezalkoholnim otopinama
- uljnim kapima
- sprejevima za usnu i nosnu šupljinu
- mastima i kremama
- tabletama i kapsulama
Ti proizvodi dolaze ili kao čisti propolis ili kao propolis obogaćen ekstraktima drugog ljekovitog bilja. Za liječenje se propolis obično primjenjuje s medom ili drugim pčelinjim proizvodima.
Na našem je tržištu najzastupljenija alkoholna otopina propolisa koncentracije 20 posto i više. Takva otopina propolisa može se uzimati pomiješana s medom. U šalicu se stavi žlica meda i na med nakapa propolis te dobro promiješa sve dok se ne dobije mutna masa meda. Mješavina se može uzeti sama i topiti što dulje u ustima ili se upotrebljava kao namaz na kruh ili se pak ulijeva u hladni ili mlaki napitak.
Mogućnost alergije na propolis vrlo je rijetka. Preporuka je da se započne s manjim brojem kapi od preporučene doze postupno povećavajući dozu. Dojenčad do jedne godine ne smije uzimati alkoholnu otopinu propolisa s medom, a za djecu vrtićke dobi svakako se treba posavjetovati s liječnikom.
Propolis je prilično stabilan, ali preporuča se njegovo pravilno čuvanje. Potrebno ga je držati u hermetički zatvorenim posudama, na tamnom mjestu pri temperaturi od 10 do 12°C, daleko od toplinskih izvora. Isto tako, ne preporuča se miješanje starog i novog propolisa. Tijekom 12 mjeseci pravilnog skladištenja propolis će izgubiti vrlo malo ili gotovo ništa na svojim antibakterijskim svojstvima.